🛈 U ovom tekstu možete pročitati kako je glazbeni novinar Siniša Miklaužić doživio ovu ediciju festivala. Njegovi su dojmovi isključivo osobni i ne predstavljaju stav organizatora.

Posljednja kvalifikacijska večer ponovno je ponudila tri potpuno različita benda. Prvi od njih je bio instrumentalni surf rock, drugi pop, dok treći pomalo uvrnuti indie rock. Svaki od bendova se trudio animirati publiku, a jedino Soba 9 su uspjeli postići da publika želi svojevrsni bis, odnosno još jednu dodatnu pjesmu van redovne i planirane set liste. Pa krenimo redom…

Martin's Surfers

Foto: Matija Smuk

Ponekad neka glazba jednostavno zvuči bolje od studijske snimke i ako je tome tako, onda lako možemo zaključiti koga je zabavno pogledati uživo. To mi se dogodilo s Martin's Surfers čiji nedavni album „Here & Now“ mi je tako-tako, prepun surf šablona koje mi nisu ni po čemu bile previše zanimljive. Ipak, uživo tim pjesmama nekako podare dušu, pa sve zvuči baš milozvučno i zabavno. Vidi se da su dečki već iskusni (u formaciji s dvije gitare, basom i bubnjem, te bez vokala), da imaju puno kilometara za sobom (iako i oni, kao i mnogi drugi bendovi na HGF Refreshu su imali podužu stvaralačku pauzu od pet godina), pa ih je baš divno gledati kako isporučuju osunčani surf rock koji nas lijepo zagrijao u ovu hladnu subotnju večer.

Poliester

Foto: Matija Smuk

Ako su Martin's Surfers bili bolji uživo, Poliester je njihova suprotnost. Prilikom prijava, njihov zvuk mi se baš svidio jer je odskakao od drugih prijavljenih bendova jer je bio drugačiji. Ipak, uživo to nije ni približno isti bend. DJ svira matrice, imaju gitarista i basista koji pokušavaju oplemeniti zvuk, te pjevačicu koja se trudi. Uz svega pet autorskih pjesama, odsvirali su i par kaver klasika (da popune minutažu) koji su svakako zagrijali publiku. Za nešto više bi ipak trebali oformiti pravi bend koji će njihovu radiofoničnu glazbu lakše prenijeti publici, ali treba uzet u obzir da su zajedno tek par godina, te da imaju novu pjevačicu.

Soba 9

Foto: Matija Smuk

Soba 9 je nastala u studentskoj sobi 9 kad se ekipa malo po malo poigravala i svirala zajedno. Rezultat tog je zanimljiva i pomalo uvrnuta glazba koja bazu ima u rocku, ali bezbrižno leti i kroz druge žanrove, od bluesa preko funka pa sve do punka (npr. Pjesma „Petar Pan“). Frontmenica, osim pjevanja, ima i zadatak sviranja violine što pjesmama daje poseban šarm. Ostatak ekipe, basist, bubnjar i gitarist ju odlično prate i stvaraju interesantne zvučne kulise kojima mogu začarati slušatelja. Iako su već sad vrlo dobri, s malo više iskustva i nijansu jačim (pamtljivijim) refrenima, mogli bi se lakoćom probiti na našoj sceni. Držim im fige da i uspiju u tome čim prije jer djeluju baš simpatično.

Siniša Miklaužić