Treća večer HGF Refresha je bila najbolja do sad. Sva tri benda su ponudili svoju dozu koncertnog ludila što je odlično sjelo jer je bilo i najviše publike do sad. Ovo je ujedno bila i najžešća večer jer dva benda su bila metal usmjerenja, a treći nešto teško opisivo, ali i dalje žestoko i moćno. Pa krenimo redom…

Cyber Hate

Foto: Luka Smuk

Prvi su bili Cyber Hate iz Zadra, bend nastao još 2012., da bi 2018. uzeo dužu pauzu (pauze u stvaralaštvu su već sastavni dio ovogodišnjih bendova na HGF-u). Sad su se vratili, ranije ove godine objavili i singl simboličnog naziva „Reborn“. Formacija je klasična petorka, bubanj, bas, dvije gitare i pjevač. U dijelovima gdje je dvoglasje, jedan gitarist preuzima melodične vokalne dionice, dok pjevač growla i dere se iz petnih žila. Opisuju se kao industrial i groove metal, te to točno tako i zvuči. Od uvodne pjesme podigli su letvicu visoko, te ju nisu spuštali nimalo. Razorili su Regenerator svojim moćnim zvukom u svakom pogledu. Ako se mene pita, jedan od najmoćnijih nastupa na HGF Refreshu do sada jer imaju sve što u tom žanru treba imati, vruću izvedbu u kombinaciji s vatrenom svirkom.

Nekrofilane paprike

Foto: Luka Smuk

Ako je netko izdominirao kreativnim kaosom na stageu i stylingom, onda su to Nekrofilane paprike. To je ekipa mladića koju ne zanimaju nikakve sheme ili bonton. Od uvodne kakofonije, ponudili su pregršt zabave kroz specifičan humor, kako sviranja, tako i pjevanja, posebno u tekstovima koji su baš mladenački (da ne kažem traperski). Zvučno, to je neki punk rock, ali na neki avangardni način u kojem formalno imaju pjevača, ali i dva gitarista, bubnjar i basist stalno nešto laju, deru se, dobacuju… Iako su jedni od daleko najmlađih izvođača na ovogodišnjem HGF-u, pokazali su dozu originalnosti, teatralnosti i zabave. Neuobičajeni performans, ali odličan, nešto što i očekujem od mladih lavova željnih pažnje i eventualnog uspjeha.

Nikola's Cage

Foto: Luka Smuk

Kad sam preslušavao dio materijala za prijave, ono što su Nikola's Cage prijavili mi je bilo tako-tako… Još kad im tome nadodamo i ime, nije baš djelovalo obećavajuće, ali zadarski Nikola's Cage su baš ubili svojom svirkom. To je opet bio metal, ali drugačiji od Cyber Hatea. Gitaru i bubanj sviraju dečki, a bas i vokal su cure. Kad smo kod vokala, Andrea zasad osvaja epitet najbolje pjevačice/pjevača ovogodišnjeg izdanja jer je baš rasturila (npr. ono za što su Cyber Hateu trebala dva pjevača, Andrea to sama radi). Odličnom koreografijom i još boljim poigravanjem svojim glasnicama jednostavno je kapetanski nosila ovaj brod prema zvukovima Rage Against the Machine, ali i Panthere i srodnih bendova. Ekipa oko nje je odlično prati i deru svoje ruke na instrumentima sa smiješkom na licu jer znaju da su moćni, energični i dobri. Ma nisu dobri, fenomenalni su, što se jasno vidjelo pred kraj njihovog nastupa kad su čak i uspjeli izazvati i mosh pit u publici.

Siniša Miklaužić