Četvrta večer HGF Refresha je ponudila najviše bendova do sad, čak četiri. Svi su imali nekih pola sata na raspolaganju, a predstavili su se vrlo šarolikim programom, pa smo tako imali raspon od reggae-bluesa preko rocka do metala. Pred kraj večeri, skupilo se dosta ljudi u klubu i atmosfera je bila baš dobra. Pa krenimo redom…

Bilievo maslo

Foto: Luka Smuk

Kvintet Bilievo maslo iz Zagreba donijelo nam je malo drugačiji đir. To je mješavina reggaea i bluesa, ali i folk glazbe jer violina daje poseban šmek cijeloj priči. S obzirom na to da im je izvorni bubnjar bio zauzet, posudili su Idemovog (bili u veljači u klubu) koji je odradio dobar posao. Osim bubnjara i violinista, tu su i basist i gitarist, te frontmen koji uz zadatak pjevanja ima i usnu harmoniku (ujedno je otkrio da je ime benda došlo po njegovoj mački od 7 kg). Ovakav tip glazbe smo čuli već mnogo puta, a najviše su ga ispromovirali Šo!mazgoon i Gego & Picigin band. Zasad Bilievo maslo nisu na tom nivou, posebno ne u refrenskim dijelovima, ali svojom simpatičnošću i otvorenošću lijepo zabavljaju publiku.

Lei

Foto: Luka Smuk

Da su Lei nastali početkom '90ih, vjerujem da bi brzo došli do šire publike za razliku od danas. Njihov zvuk je duboko uronjen u glazbu onog doba, a usporedbe bi mogle sezati od Kojota do Motörheada. Energični su trio, i klasične formacije bas/bubanj/gitara od čega gitarist i pjeva, pa njihov bazičan rock zvuk i nema pretjerane šanse za dublje i zanimljivije varijacije. Ako gledamo Rijeku kao jedan od bastiona rock glazbe, super je da i dalje postoji šarolikost zvuka, te da se i mlađi primaju tog žanra, a s obzirom na to da je tek jedan album iza njih, imaju još vremena naštimati mnogo toga…

Pizdoper

Foto: Luka Smuk

Kad si daš ime kakvo si je dao ovaj bend, jasno je da ti nikakva velika slava nije na pameti, već dobra zabava s frendovima. To je prava šteta jer u današnjem programu imaju najrazrađeniji zvuk i od ovog benda bi nekad i moglo postati nešto, ali će ih ime blokirati za bilo kakav ozbiljniji uspjeh. Formacija kvarteta je opet klasična (bubanj/bas/gitara) plus pjevač koji povremeno uzima dodatnu gitaru u ruke (efektnije djeluje bez nje). Gledajući ih, djeluju baš opušteno i zabavno, pa tu energiju lakoćom i prenose na publiku koja je na njihovom nastupu bila najbrojnija što i ne mora čuditi jer su iz obližnje Pregrade. Njihov zvuk bih mogao opisati kao neki osunčani rock baziran na Creedence Clearwater Revivalu, ali moderniziran, te lokaliziran na Hrvatsko Zagorje, posebno sa stihovima mnogih pjesama, tako da bi jednog dana mogli izrasti u nešto poput Zadruga 2.0.

Sworn to Death

Foto: Luka Smuk

Za kraj smo dobili nešto sasvim drugačije. Sworn to Death su nas uveli u svoj svijet groove metala. Moćna svirka i growlanje cijelo vrijeme doveli su do mosh pita očito najvjernijih fanova i prijatelja benda, a na završnoj pjesmi je čak i dio njih završilo na stageu. Žanrovski gledajući, vrlo dobro predstavljaju svoj žanr i nimalo se pri tome ne libe eksperimentirati, pa zato njihov nastup djeluje toliko suvereno. Frontmen im je baš kakav treba, dozirajući priču taman da ostatak ekipe stignu naštimati svoje instrumente. Njihov nastup je bio među kraćima (ostavili su mobitele u backstageu), ali ujedno i jedan od najvatrenijih do sada na cijelom Festu. Izgledaju još dovoljno mladi na naprave mnogo toga…