razgovarala: Maggie D’Franky – MIXER.HR
Zadnju polufinalnu večer 18. HGF-a u zabočkom Polanoviću obilježio je zagrebački kantautor Miki Solus na klavijaturama, uz pratnju na akustičnom basu od strane Franeta Viskovića te Andreja Tačigina na cajonu. Bez obzira što dečki neće svirati u finalu u Vintage Industrial Baru, informirajte se malo o njima pa ih posjetite na nekom drugom koncertu…
Za početak, kako to da se predstavljaš kao kantautor, a ne kao vokal i klavijaturist benda? Jesi li počeo kao kantautor i otkud to ime Miki Solus?
Počeo sam kao kantautor prije cca 3 godine. Nastupao sam prvo s gitarom k’o Ibrica Jusić, ali mi je falio pas da budem kul k’o Ibrica. Miki mi je nadimak iz djetinjstva, a Solus je mamino djevojačko prezime. Ako se Bob Dylan može predstavljati kao kantautor, a ima bend – mogu i ja. Ili k’o da Ninu Romić pitaš zašto ne nastupa pod bendovskim imenom.
Koji uzori najviše utječu na vaš rad?
Ja sam odrastao uz Kraftwerk i Rammstein. Kasnije sam prešao na RHCP i RATM. Kasnije sam shvatio da su im tekstovi li-la pa sam počeo slušati Borisa Novkovića. Trenutno slušam MS Sajsi i Mimi Mercedes.
Jeste li razmišljali o uvođenju još nekog instrumenta ili vas je i ovako previše? 🙂
Ovako je jebeno jer nemamo gitare, tj. kombinacija klavijatura, cajona i basa je vrlo rijetka izvan nekog jazz fazona, a ni tamo nema cajona. Tako da, ovako smo si jedinstveni i najbolji pa ne razmišljamo o proširenju benda. To ćemo radit kad će nam trebat pare pa ćemo ubaciti trube i harmoniku.
Koliko je koncerata iza vas i imate li neki koji vam je ostao baš u posebnom sjećanju te zašto?
U ovoj postavi je iza nas 80-ak koncerata. Evo bio je genijalan nedavni koncert u Đakovu gdje je sve bilo puno groupija i fanova. Dvadesetak mlađih momaka se slikalo s nama i pjevalo refrene, a dobio sam i ponudu za ženidbu od jedne djevojke.
Na čemu sada radite, koliko pjesama već imate i što možemo očekivati uskoro, a što planirate za dalje?
Imamo 5 super stvari i 5 solidnih stvari. Trenutno završavamo cd koji izlazi na jesen i to je ful opterećenje da dobro ispadne pa nemam vremena raditi na novim pjesmama. Ali kad dovršimo cd kroz koji tjedan, počinjem pisati hitove za drugi cd. Snimit ćemo uskoro i novi spot koji bi trebao izaći krajem ljeta.
Kakve su vaše svirke s obzirom na tremu te je li dobra posjećenost publike, ali i kakve su na kraju reakcije ljudi?
Mi smo već uhodani tako da nema treme. Na koncertima bude 100-200 ljudi i većina ih zna refrene pa nam je vrlo ugodno na stage-u. Reakcije idu od potpisivanja na sisu do haklanja na školskom u 2 po noći.
Ima li nešto zanimljivo što možeš izdvojiti da se dogodilo na nekom koncertu?
Par cura mi je na jednom koncertu između pjesama vikalo: „Miki, ti si booog“. Istovremeno sam bio ponosan na svoju božansku pojavu, ali kršćanin u meni osjetio je grižnju savjesti.
Kako je bilo svirati u Polanoviću, jeste li napunili kafić i očekivali prolazak dalje ili ste se šokirali?
Napunili smo kafić i očekivano prošli dalje. Super je bila konkurencija, iako svi solo izvođači s akust. gitarama, a ja jedini s bendom tako da je u jednu ruku nepravedna naša pobjeda. Inače, nećemo svirati u finalu jer se nismo s organizatorima uspjeli dogovoriti oko datuma koncerta.
Kako vam se sviđaju ostali finalisti, kakva je konkurencija?
Nemam pojma tko su ostali finalisti, ali vjerujem da nisu dobri bendovi jer znam kakvi bendovi su dosad pobjeđivali i ulazili u finala. Većina je debilna, čast iznimkama. Problem žirija je što traže muziku koju mogu prodati, a ne dobru muziku. Tako da mi je u jednu ruku drago da ne sviramo u finalu.
Što misliš o hrvatskoj glazbenoj sceni i demo bendovima?
Kantautorska scena je odlična – Nina Romić, Ivana Picek, Lovely Quinces, Irena Žilić, Zvonimir varga, Denis Katanec, Seine…Od bendova bih izdvojio Punčke, Vlastu Popić, Radost i Svemir.